Ansuz znači bog i odnosi se na vrhovnog boga severnjačkog panteona – Odina.
Odin je prilično atipičan vrhovni bog. On je mračna ličnost: visok, sed, dugokos, pod dugim plavim plaštom, sa visokim šeširom koji prekriva jedno oko. Odin znači vetar, a njegovo germansko ime Wotan znači gnev. On je bog vremenskih prilika, smrti i magije. Duše hrabrih ratnika poginulih u boju vodio je u svoju palatu Valhalu, gde su u gozbama i veselju čekali Ragnarok, poslednju bitku u kojoj će se boriti uz svoje bogove. Imao je puno imena i mogao je da menja oblike. Jahao je svog osmonogog konja, Slipnira, u pratnji dva vuka i dva gavrana, Hugina i Munina.
On je, takođe, veliki učitelj, mudri pesnik i savetodavac, zatim i šaman, sposoban da menja oblike i spreman na velike žrtve da bi zauzvrat dobio neprocenjive vrednosti. Jedno svoje oko je dao da bi mogao da pije sa Mimirovog izvora i tako stekne mudrost i rečitost. Devet dana je visio na drvetu kosmosa, Igdrasilu, proboden kopljem, bez hrane i vode, i tada je otkrio rune. On ne samo da je načelni bog, već je i otac čovečanstva po tome što je pronašao dva drveta, Aska i Emblu i udahnuo im život.
Bog je stari bog, i princ Asgarda, i gospodar Valhale.
-Islandska runska pesma
U runi Ansuz se ogledaju mnogi Odinovi aspekti i njen oblik verovatno prikazuje njegov šešir i plašt. Ona predstavlja božansku prirodu, kao i reči i komunikaciju, koje su njen izraz.
Usta su izvor sveg jezika, stub mudrosti
i ohrabrenje mudrim ljudima,
blagoslov i radost za svakog viteza.
-Anglosaksonska runska pesma
Ansuz predstavlja rečitost, govorništvo, komunikaciju, i dalje od toga: razum, inteligenciju i samu svesnost, kao najdalju tačku koju možemo da dosegnemo u težnji da se sjedinimo sa svojom božanskom prirodom dok boravimo u fizičkom obliku. Ansuz je viši razum, za kojim čezne svaka duša na svom putu, zastrašujuć u svojoj hladnoći i nepristrasnosti, ali uvek izvor duboke mudrosti i spoznaje, stvarnog oslobođenja bez lažne utehe.
Ansuz
Kad miris vetra
prošlosti drevne
prostire dah,
obrisi magle
sa škripom grana
slute na strah,
u noći toj se
gavrana crnih
prolama krik
i mesec sjajni
jahača mračnog
otkriva lik;
Snažan i strašan
pod plaštom plavim
starac je taj,
prirodu boga
jednog mu oka
odaje sjaj.
Iz grudi mu se
k’o udar groma
prolomi glas
i hladnog srca
čoveku malom
pokloni spas.
Mesec pod teškim
oblakom nesta,
budeći sne,
a topot kiše
šapnu – da varka
bilo je sve.
No, pažljiv putnik
začuće jasno
daleki kas,
u vučjem tragu
otkriće skritu
srebrnu vlas.
Aisling d'Oiche Ghealai
Невероватна слика, концизан опис, пажљив избор речи, погођен. Изненађења: рационално срце спасава човека као хладни Месец уз који сањамо. Варка или темељна истина – како за кога, на путу ка разрешењу, мудрости. Много тога овде има; рекла бих да стих стиже даље од уметничке намере и да је погодан за шире трагање и тумачење. А ти, настави где си стала!
VolimLiked by 1 osoba
Hvala!
VolimVolim
U “vučjem tragu” je “srebrna vlas.”. Ljudi vukovi imaju snage za duhovno gospodstvo; hvala Bogu na nezasluženom daru!
VolimVolim